Playing with the Dirty Laundry of American Diplomacy

<--

U POVODU

Igra s prljavim vešom američke diplomacije

Oni prozvani u bilješkama bit će oprezni u kontaktima s američkim diplomatima

Ni predsjednik Barack Obama nije se ponajbolje snašaoFoto: AFP

Kada nam netko najavi posjet, a kuća nam baš i nije u najboljem redu, prvo krenemo u kupaonicu kako bismo od očiju gostiju sklonili ono što je najintimnije i što može nekome puno o nama kazati. Riječ je o prljavim gaćama – njih jednostavno nitko ne bi trebao vidjeti zato što nose skrovite informacije o vama i vašim navikama koje ne želite dijeliti s drugima. Skrivamo i druge stvari koje bi nas u očima drugih mogle degradirati, posramiti ili tako povrijediti tu drugu stranu da više nikad ne želi kontaktirati s vama. State Departmentu upravo se to dogodilo.

Netko kao da je mislio da nijednome Amerikancu, a osobito onima koji imaju pristup dokumentima koji nikada na bi trebali procuriti u javnost, neće pasti na pamet da osramoti svoju domovinu i jednu od njenih najmoćnijih institucija. Uz posredovanje WikiLeaksa svijet se već gotovo tjedan dana naslađuje vitlajući uokolo prljavim gaćama američke diplomacije, a k tome, sve je tako dobro dozirano da će ova zabava najvjerojatnije trajati tjednima, možda čak i mjesecima. Šefica američke diplomacije Hillary Clinton, pa ni predsjednik Barack Obama nisu se ponajbolje snašli – izjave da ovo neće štetiti američkom ugledu u svijetu i da afera WikiLeaks neće imati većih posljedica na odnose Washingtona s partnerima, prijateljima, poluprijateljima i neprijateljima jednostavno nije točna.

Sama činjenica da je američki veleposlanik u Moskvi napisao da je ruski predsjednik Dmitrij Medvedev Robin, a da je premijer Putin zapravo njegov Batman, sigurno nije dobro legla Medvedevu. Iako ova usporedba izgleda šaljivo, ono što stoji iza nje uopće nije smiješno, štoviše. No ozbiljnije od toga je da neke bilješke govore o nekim vrlo osjetljivim pitanjima, sporazumima koje je bilo teško dogovoriti i drugim sličnim globalno vrlo ozbiljnim stvarima, i to tonom – ah vidi budala, pristali su, a mi smo ih zajedno s još nekim zapravo preveli žedne preko vode i preveslali!

U cijeloj priči zanimljivo je i to da su iscurili dokumenti iz čak 250 američkih diplomatskih predstavništava, što je mreža koja pokriva cijeli svijet. Kako se bude otkrivao sadržaj novih dokumenata, mislim da će biti sve više i više iznenađenih i uvrijeđenih šefova država i vlada zemalja diljem svijeta koji neće imati povjerenja u jednu od bitnih karika američke, pa i svake druge diplomacije – veleposlanike koji su jedan od glavnih izvora informacija svojoj centrali State Departmentu i Bijeloj kući.

Još je prerano prosuđivati posljedice afere WikiLeaks, no sigurno je da nakon nje američka diplomacija više neće imati onakav ugled kao što je imala iako je i sam Washington bio svjestan da je potrebna korjenita reforma State Departmenta iako je u više navrata naglašavano da je upravo to jedan od gorućih prioriteta. Hoće li ubuduće oni o kojima su bilješke napisane biti oprezni i nepovjerljivi kada krenu kontaktirati i dogovarati nešto s američkim diplomatima i najvišim dužnosnicima? Sigurno hoće, ali za velesilu poput Sjedinjenih Država puno je pogubnije to što ova lavina diplomatskog prljavog veša zapravo podriva temelje na kojima počiva svekolika politička, vojna i svaka druga moć te zemlje.